Srpsku azbuku sačinjavaju slova srpskog ćiriličnog pisma koja je 1818 godine sačinio lingvista Vuk Karadžić.
Želeći da srpsko pismo učini što jednostavnijim za razumevanje među običnim narodom, on je reformiso postojeći slavenoserbski koji se do tada koristio kao zvanični književni jezik.
Slavenoserbski jezik umelo je da koristi samo sveštenstvo i retko obrazovani viši slojevi društva a zapisivao se ruskom ćirilicom u kojoj nije bilo svih slova za glasove iz narodnog govora.
Uvodeći pravilo: "piši kao što govoriš a čitaj kao što je napisano" on je izbacio neka nepotrebna slova, nadopunjujući pismo novim glasovima LJ, NJ, Ć, DŽ, Đ, J a kasnije 1836 i slovom H.
Srpska azbuka ima 30 slova koja su pravilno nabrojana po ovom redosledu i pišu se ovako: